Pred Vijećem Okružnog suda u Beogradu danas je nastavljeno suđenje Branku Grujiću i Branku Popoviću koji se prema optužnici terete za zarobljavanje, nečovječno postupanje i smrt oko 700 ljudi, iz sela Bijeli Potok, Djulići, Klisa i drugih, koji su bili zatvoreni u Tehničkom školskom centru u Karakaju u Zvorniku 1992. godine.
U nastavku suđenja danas su svjedočili Cvijetin Nikolić i Miladin Ivanić iz Pilice, koji su stražarili u Pilici, tokom boravka zatvorenih mještana pomenutih sela kada su oni iz Tehničkog školskog centra u Krakaju prebačeni u zgradu Doma kulture u Pilici.

Cvijetin Nikolić je izjavio da je sražario dva puta, ali se nije mogao sjetiti da li je to bilo danju ili noću. Sa stražom je počeo onog dana kada su zarobljeni iz Tehničkog školskog centra doveženi u Pilicu.

Oko Doma u Pilici nije bilo policije , i Nikolić je rekao da je samo vidio vojno uniformisana lica. Sjeća se da su vrata od prostorije gde su oni smješteni bila zatvorena, ali se ne sjeća da je na njima bio katanac. Kako je WC bio napolju, zatvorenike bi izvodili u pratnji do WC-a. Cvijetin Nikolić je svjedočeći više puta naglasio da se u njegovoj smjeni nije ništa dešavalo, da nije čuo galamu i nije vidio nikakve leševe. Zarobljenicima je dovožena hrana, od strane njemu nepoznatih ljudi, a ne sjeća se kako im je dostavljana u prostoriju u koju je vidio da je sprovedeno i crijevo sa vodom.

Nikolić je izjavio da mu je komandir voda bio Branko Simeunović i da je od njega dobijao zaduženja, da je poznavao Dragana Miloševića, ali da ga tih dana oko Doma kulture u Pilici nije vidio. U dva puta kada je stražario, sa njim je stražario isti broj ljudi i isti ljudi.

“U toku moje smjene došla su dva kamiona sa ceradom, ne znam čiji su kamioni i ko ih je vozio” – izjavio je tokom svjedočenja Cvijetin Nikolić.
“ Vidio sam da su kamioni otišli prema Zvorniku, i nisam vidio da je neko bio u pratnji kamiona sa nekim drugim vozilom. Sve se dešavalo po danu, meni je došla smjena i ja sam otišao kući i ne znam šta je poslije bilo.”

Nikolić je rekao da je sutradan bio slobodan, da je bio uvjeren da su zarobljenici odveženi u razmjenu i ništa o tome više nije saznao.

Drugi svjedok na suđenju Miladin Ivanić, stražario je kod Doma u Pilici zadnje noći prije nego što su zarobljeni iz Tehničkog školskog centra iz Zvornika koji su prebačeni u Dom u Pilici, odveženi u Karakaj u Gerinu klaonicu gdje su ubijeni.

On je tokom svjedočenja naglasio da on nije bio obuhvaćen obavezom o stražarenju, već su ga tu noć obavijestili kako neko nije došao i pozvali da on stražari. Po završetku straže otišao je kući, legao da spava, da bi ga poslije probudili. Ivanić se ne sjeća se da li je došao lično Dragan Mašanović, ili neko drugi, te rečeno mu je da dođe i da doveze kombi, koji je bio konfiskovan za četu u Pilici i koji je samo Ivanić vozio. Kada je dovezao kombi do Doma kulture u Pilici, u kombi je ušao Dragan Milošević i još njemu 5-6 nepoznatih ljudi. Rečeno mu je da vozi iza kamiona.
Kada su krenuli ka Zvorniku on je bio uvjeren da se zarobljenici voze u razmjenu. Neposredno u Karakaju skrenuli su ispod nadvožnjaka i krenuli putem uz prugu. Miladin Ivanić je izjavio da su se zaustavili na stotinak metara od kamiona, i od neke betonske ograde. Oni njemu nepoznati ljudi izašli su iz kombija, a njemu i Draganu Mašanoviću naredili su da ostanu u kombiju i da ne daju da iko prođe dalje tim putem. Malo poslije toga su čuli pucnjavu. Na njih je to djelovalo zastrašujuće. On i Mašanović su se uplašili, okrenuo je kombi i krenuo ka Pilici.
Kada je došao u Pilicu, otišao je kući uzeo kola i pobjegao za Loznicu gdje je bio sedam dana. Miladin Ivanić je rekao da se poslije sam vratio i javio u kasarnu Standard u Karakaju, a da ne zna ko je sve komandovao u vojsci jer nije mnogo boravio u vojsci, on je bio donator.

Na pitanje ko je od nepoznatih ljudi bio u kombiju, Miladin Ivanić je rekao da je poslije čuo da su tu u kombiju koji je vozio iz kamiona, bili neki Boško i Dželat, koje on nije tada poznavao. Sa njima nije bilo lice sa nadimkom Pipa, jer je njega znao i prije rata.

Tokom svjedočenja Ivanić je napomenuo da je bio uvjeren da se ljudi voze u razmjenu, kada je čuo pucnjavu da se tada uplašio i pobjegao, jer je zbog pucanja pretpostavio da su ljudi pobijeni. On u to nije bio siguran, ali nije ni od koga poslije tražio o tome objašnjenje i o tome nije pričao.

 

Suđenju prisustvuju članovi porodica zarobljenih i nestalih lica općine Zvornik.

 

Nastavak suđenja najavljen je sutra.

 

(zv-udruzenje.info/radioosvit.com)