Beograd, 17.05.2010.

Pred Vijećem Okružnog suda u Beogradu u nastavku sudjenja Branku Grujiću i Branku Popoviću koji se prema optužnici terete za zarobljavanje, nečovječno postupanje i smrt oko 700 ljudi, iz sela Bijeli Potok, Djulići, Klisa i drugih, koji su potom masovno ubijeni i ekshuminari na lokalitetima više masovnih grobnica, danas je svjedočio Miloš Petković.

Svjedok Petković je u periodu od kraja aprila bio u Štabu TO, obavljajući poslove pomoćnika komandanta za bezbijednost. O svom imenovanju bio je usmeno obaviješten od Sekanića, kome je odmah rekao da on nije za taj „posao“. To je ponovio kada se javio na posao i u kancelariji komandanta Branka Popovića, alijas Marka Pavlovića, za koga je mislio da su mu to pravo ime i prezime. Lično mu je Popović rekao da bude tu i da radi ono što mu on naredi.

Obilazio sam teren, pričao je Miloš Petković. – Nisam nikada vidio ni jednog zarobljenika, a u tom periodu nisam čuo za zarobljene i ubijene. Jedino što znam i u šta sam bio uključen je dogadjaj u Kozluku kada su se iseljavali Kozlučani. Tada me je u ranim jutarnjim satima sreo tada poslanik Jovo Mijatović i pozvao da sa njim krenem u Kozluk. Ja i još jedan policajac sa njim smo krenuli i on je u Kozluku razgovarao sa Fadilom Banjanovićem i još nekim ljudima. Vratili smo se u Zvornik, a u razgovoru sa Jovom Mijatovićem sam saznao da Muslimani iz Kozluka traže da se isele. Kada smo stigli u Zvornik tada meni nadredjeni Dragan Ridjošić mi je rekao da treba da se vratimo u Kozluk i da je iseljavanje tog dana. Kada smo stigli, - ispričao je Miloš Petković,- vidio sam dva tenka, vojnu policiju i policiju u civilu. Bili su tu i autobusi i kamioni, a Fadila Banjanovića sam ponovo vidio sa megafonom kako mještane poziva da se okupe. Svjedočeći Petković, nije mogao da se odredi ni prema komandnim nadležnostima u okvioru TO.

Predsjednica Vijeća je pokazala dokument svjedoku, uz pitanje da li i šta je i on poptisivao. Za pokazani dokument svjedok je potvrdio da ga je on potpisao, a za taj dokument i druge nije mogao da kaže zašto i kako to da je on potpisao. Dokument koji je svjedok potpisao je molba organima vlasti SRJ za slobodan prolaz lica sa spiska, to jest da se obezbijedi put konvoja Kozlučana od Loznice do madjarske granice. Nakon postavljenih pitanja o licima koje je tog dana sreo u Kozluku, svjedok Miloš Petković je naglasio da tog dana u Kozluku nisu bili Branko Grujić i Branko Popović, a da je vidio zaštićenog svedoka 7, u kom svojstvu on nije znao da kaže. Predsjednica Vijeća je postavila svjedoku i pitanje koje su bile njegove dužnosti kao pomoćnika komandanta za bezbjednost, jer kao bezbjednjak očito da nije bio upoznat sa dogadjajima koji su se dešavali i u kojima je veliki broj ljudi ubijen.

Svjedočeći Petković je rekao da nije bio vojno obrazovan i da se njegovo angažovanje uglavnom odnosilo na obilazak terena, pa je naveo slučaj kada su dobili informaciju da se pucalo u Kozluku i Tabancima. Išao bi da provjeri takve informacije i utvrdi o čemu se tačno radi. Po njegovim riječima nije mnogo ni boravio u Štabu TO, pogotovo ne danju. Time je objašnjavao činjenicu da ne zna ništa o dogadjajima za koja je pozvan da svjedoči, sem o Kozluku. On je ponovio više puta da nije ni znao za mnoga dešavanja o kojima je saznao tek kasnije, pa i poslije rata kada su počela sudjenja.

Za zločine u Zvorniku optuženi su predsjednik takozvane Privremene vlade Zvornika Branko Grujić i nekadašnji komandant Teritorijalne odbrane Branko Popović. Prema optužnici, Branko Grujić i Branko Popović se terete da su znali ali da nisu spriječili, zločine pripadnika jedinica “Žute ose” i “Pivarski” u Domu kulture u Čelopeku i lokalitetima Ekonomija i Ciglane, a prema preciziranoj optužnici terete se i za zarobljavanje lica iz sela Bijeli Potok, Djulići, Klisa i drugih, koja su bili zatvorena u Tehničkom školskom centru u Karakaju, nečovječno postupanje i smrt oko 700 ljudi, koji su potom ekshuminari na lokalitetima više masovnih grobnica.

Sudjenje se nastavlja sutra.